Back to Writings Page

The Egg

Written by Andy Weir

Translated by Sandi Rahmani

Bio si na putu kući kada si umro.

Bile je prometna nesreča.Ništa posebno, ali ni više ni manje smrtonosna. Ostavio si za sobom ženu i dvoje djece.Tvoja smrt je bila bezbolna. Lječnici su dali sve od sebe da te spase, ali uzalud.Vjeruj mi i bolje je tako uzeči u obzir stanje tvojeg tjela.

I tada si upoznao mene.

"Što...što se dogodilo?" Pitao si me."Gdje sam?"

"Umro si," Rekao asm bez daljnjeg okolišanja.

"Bio je... kamion i sklizao je po cesti..."

"Da." Rekao sam.

"U... Umro sam?"

"Da. Ali nemoj žaliti. Svi umiru," Rekao sam.

Gledao si uokolo. Bilo je ništavila. Samo ti i ja. "Kakvo je ovo mjesto?"Pitao si me."Jeli ovo život poslje života?"

"Više manje," Rekoh.

"Jesi li ti Bog?" Upitao si.

"Da." odgovorio sam. "Ja sam Bog."

"Moja djeca... moja žena," rekao si.

"Što s njima?"

"Hoće li biti u redu?"

"To volim vidjeti," rekao sam. "Upravo si umro i glavna briga ti je tvoja obitelj. To je prava stvar."

Gledao si me s fascinacijom. Tebi, ja nisam izgledao kao Bog. Izgledao sam kao neki čovjek. Ili možda žena. Možda kao neka osoba autoriteta. Više kao neka učitelj iz osnovne škole neko svemogući.

"Ne brini," rekao sam. "Biti će u redu. Tvoja djeca če te pamtiti kao savršenog u svakom pogledu. Nisu imali vremena da im se zamjeriš. Tvoja žena će plakati izvana, ali potajno olakšana. Da budemo iskreni, tvoj brak se ionako raspadao. Ako ti je ikakva utjeha, osječat će grižnju savjesti zbog osječanja olakšanja."

"Aha," rekao si. "I šta če se sada dogoditi? Idem li u pakao ili u raj ili tako nešto?"

"Nijedno od toga", rekao sam."Bit češ reinkarniran."

"Aha,"rekao si."Znači Hindusi su imali pravo."

"Svje vjere imaju pravo na svoj način," rekao sam. " Prošeči samnom."

Pratio si me kako smo šetali kroz prazninu."Kamo idemo?"

"Nikamo naročito," rekao sam. "Samo je ljepo hodati kad razgovaramo."

"I koji je onda smisao?" Upitao si. "Kada se ponovo rodim, ponovo ću biti prazna stranica, jelda? Beba. Sva moja iskustva i sve što sam učinio u ovom životu neče ništa značiti."

"Naproti!" rekao sam. " U sebi saržiš svo znaje i iskustva od svojih prošlih života. Samo što ih se trenutno ne sječaš."

Prestao sam hodati i uhvatio te za rame. " Tvoja duša je veličanstvena, prekrasna i velika više nego što možeš zamisliti. Ljudski um može sadržati samo malen dio onoga što jesi. To je kao kad staviš prst u čašu vode da vidiš jeli vruća ili hladna. Staviš mali djelić sebe u plovilo, i kad ga vratiš, dobiješ sva iskustva koje si imao."

"Bio si čovjek proteklih 48 godina, nisi se jos ispružio do kraja i osjetio ostatak svoje neizmjerne svjesti. Da ostanemo ovdje dovoljno dugo, počeo bi se sječati svega. Ali nema smislata raditi to između svakog života."

"Koliko puta sam onda bio reinkarniran?"

"O, mnogo. Jako mnogo.I to u mnogo drugačijih života." rekao sam. "Ovaj puta, bit češ Kineska pučanka 540. godine."

"Čekaj, što?" Zbunjeno si upitao. " Vračaš me natrag u vrijeme?"

"Pa, valjda tehnički. Vrijeme, kakvim ga ti znaš, postoji samo u tvojem svjetu. Stvari su drugačije otkud ja dolazim?"

"Otkuda ti dolaziš?" rekao si.

"O naravno" objasnio sam " Ja dolazim od negdje. Negdje drugdje. I postoje drugi kao ja. Znam da češ htjeti znati kako je tamo, ali iskreno nebi razumio."

"Aha" rekao si, malo razočaran." Ali čekaj. Ako mogu biti reinkarniran u druga mjesta u vremenu, mogu biti reinkarniran kao ja u nekom vremenu."

"Naravno. Događa se stalno. I sa oba života svjesna samo vlastitog života. Niti neznaš da se događa."

"I koji je onda smisao svega ?"

"Stvarno?" upitao sam. " Stvarno? Pitaš me za smisao života. Nije li to malo stereotipično?"

"Pa, to je razumno pitanje."ustrajao si.

Pogledao sam te u oči. "Smisao života, razlog zašto sam stvorio cjeli ovaj svjet, je da ti odrasteš."

"Misliš čovječanstvo? Želiš da mi odrastemo?"

"Ne, samo ti. Stvorio sam cjeli ovaj svjet samo za tebe. Sa svakim novim životom ti rasteš i zreliš i postaješ veći intelekt."

"Samo ja? Što je sa svima drugima?"

"Nema drugih," rekao sam. "U svemiru, samo smo ti i ja."

Gledao si u mene prazno. "Ali svi ljudi na zemlji..."

"Sve si to ti. Drugačije inkarnacije tebe."

"Čekaj. Ja sam svatko!?"

"Sada počinješ shvačati," rekao sam, potapšajući te po leđima.

"Ja sam svaki čovjek koji je ikada živio?"

"Ili će ikada živjeti."

"Da."

"Ja sam Abraham Lincoln.?"

"I ti si John Wilkes Booth, također," dodao sam.

"Ja sam hitler?" rekao si začuđeno.

"I ti si milioni koje je ubio."

"Ja sam Isus?"

"I ti si svaki koji ga je pratio."

Upao si u muk.

"Svaki put kad si nekome naudio," rekao sam, " naudio si samome sebi. Svaki čin dobrote koji si učinio, učinio si sebi samome. Svako sretan i tužan trenutak ikad doživljen od bilokojeg čovjeka koji je bio ili bude, doživio si i ti."

Dugo si razmišljao.

"Zašto?" Upitao si me. "Zašto učiniti sve ovo?"

Zbog toga jer češ ti jednog dana postati poput mene. Zato jer ti to jesi. Ti si jedan od moje vrste. Ti si moje djete."

"Wau," rekao si u čudu. " Znači ja sam bog?"

"Ne. Još nisi. Ti si fetus. Još uvjek rasteš. Jednom kada proživiš svaki ljudski život kroz svo vrijeme, izrast češ dovojlno da se rodiš."

"Znači cjeli svemir," rekao si, " Je samo..."

"Jaje." odgovorio sam. " Sada je vrijeme da prijeđeš na svoj sljedeči život."

I poslao sam te na tvoj put.